Zasigurno ne postoji organizacija u području civilnoga društva koja ima iskustva u području EU fondova a koja nije upoznata s Godišnjim planom objave poziva na dostavu projektnih prijedloga OPULJP-a “ koje objavljuje Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.  Cilj navedenih planova objava, barem u teoriji, je informiranje javnosti i omogućavanja pravovremene pripreme projektnih prijedloga potencijalnih prijavitelja, kako bi isti doista i mogli planirati prijave na natječaje ESF-a, kao i svoj rad u narednom razdoblju. No realnost je ponešto drukčija, te oni u praksi više služe kao izvor dezinformacija i stvaranje krive predodžbe za potencijalne prijavitelje. Premda upravljačko tijelo prilikom objave navodi kako se radi o indikativnim planovima, navedene objave zapravo ne ispunjavaju niti jedan preduvjet ozbiljnog plana koje bi organizacije civilnoga društava trebale uključiti u planiranje i pisanje projekta, ukazujući tako na  još jedan ozbiljan sustavan problem posredničkih tijela u provedbi EU projekata.

Navedeno potvrđuje i nedavno objavljena GONG-ova analiza i preporuka za drukčiji pristup prema civilnom društvu, pod nazivom „DRŽAVNI UDARI NA CIVILNO DRUŠTVO potpomognuti EU fondovima“, gdje se iznose zapanjujući statistički podaci koji podrobnije predočavaju nesrazmjer između planiranih, najavljenih poziva i onih stvarno raspisanih.

Tablica prikazuje obradu objavljenih šest godišnjih planova objave poziva na dostavu projektnih prijedloga u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020. u razdoblju od 2015. do 2020. godine relevantnih za OCD-ove kao prihvatljive prijavitelje.

Prikazani poražavajući podaci, odnosno postoci stvarno realiziranih planova od početno postavljenih planova, tako dovode u pitanje sami smisao objave Godišnjih planova objava a zatim i oslanjanja i planiranja prijava na temelju istih. Uz zaključak da Godišnji planovi objave natječaja sadržavaju informacije od kojih većina neće biti realizirana jasno je i kako isti organizacijama civilnog društva ne pomažu u planiranju rada, resursa i kapaciteta. Upravo suprotno, pruža im se netočna slika, iscrpljuje ih se čekanjem te demotivira u njihovom radu te se tako dovodi u pitanje njihova sposobnost kvalitetnog i konstruktivan rad baziranog na pravovremenom planiranju aktivnosti kroz EU fondove.

Naposljetku iz GONG-a postavljaju pitanje za same razloge navedene diskrepancije između najava i objava javnih poziva te navode kako se glavni problem nalazi u tehničkim i političkim sferama: „Tehnički zbog nedostatka kapaciteta tijela zaduženih za upravljanje programom, za planiranje, koordinaciju i provedbu javnih poziva, a potom i odobrenih projekata (nešto što se prijaviteljima na javne pozive ne tolerira). No, može li nedostatak kapaciteta biti opravdani razlog za svih šest godina Programa?“

Dakle, za kraj se može zasigurno utvrditi nerelevantnost i nepouzdanost Godišnjih planova objava poziva za dostavu projektnih prijedloga ali ne mogu se pronaći opravdani razlozi za navedene probleme kao ni stvoriti iluzija da će navedene planovi u narednom razdoblju zaista i opravdati svoju svrhu.

Za više informacija posjeti sljedeću poveznicu: analizu stanja civilnoga društva te preporuke.