Veliki broj korisnika EU potpora iz Europskog socijalnog fonda tijekom prošlog tjedna zaprimilo je obavijest u kojoj se navodi da će sredstava koja su im već ranije odobrena u sklopu Zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS) u velikoj mjeri biti uskraćena prilikom isplate. Ovakav novonastala situacija posljedica je nedostatne likvidnosti državnog proračuna uzrokovane padom gospodarskih aktivnosti tijekom pandemije COVIDA-19, prenosi HUP.

Naime, korisnici su tako prethodnih dana zaprimili obavijest u kojoj se navodi sljedeće:

slijedom dopisa Ministarstva (PT1), Posredničko tijelo razine 2 (PT2) izradilo je ispravak odobrenja Zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS) koji se mijenja „samo“ u dijelu vezanom za isplatu odobrenog iznosa.

Krajnji rezultat navedenoga mogao bi biti vidljiv kroz gašenje projektnih aktivnosti ali i dovođenje u situaciju u kojoj bi korisnici morali vratiti sav novac koji su ranije kroz projekt potrošili. Ovakva iznenadna izmjena korisnike stavlja u izrazito nepovoljni položaj, narušavajući likvidnost a ne dijeleći odgovornost za rezultate i rokove.

Kako je već ranije spomenuto, novonastala situacija s pomanjkanjem likvidnosti  posljedica je pada gospodarskih aktivnosti uzrokovane pandemijom COVID-19 te donekle može biti razumna namjera države da skupu medicinsku i zaštitnu opremu iz inozemstva plaća preusmjerenim  sredstvima iz Europskog socijalnog fonda no država isto tako mora biti svjesna obveza prema svim projektima u provedbi, tj. njihovim korisnicima koji će se, ukoliko se ovakva praksa nastavi, naći u problemima s likvidnošću i nemogućnošću završetka projekta. Dakle, ova jednostrano iskomunicirana odluka od strane državnih tijela da se dio već odobrenih sredstava prilikom isplate umanji za dio predujma s početka provedbe projekta za korisnike donosi iznimne probleme u obliku ugrožavanja radnih mjesta i poslovanja.

Projekti financirani sredstvima Europskog socijalnog fonda u velikoj se mjeri financiraju 100%-tnim intenzitetom što znači da korisnici tih sredstava ne budžetiraju svoju participaciju u projektima. To je posebno bitno kada se uzme u obzir da se tim sredstvima financiraju ranjive skupine civilnog društva ali i ostali dionici zajednice kojima europska sredstva trebaju biti katalizator uspjeha i generator stvaranja novih radnih mjesta i dodane vrijednosti.

Predujam koji kod ESF projekata u pravilu iznosi do 40% ukupnog iznosa projekta treba korisniku osigurati likvidnost za projektne aktivnosti jer ih sami ne bi mogli financirati. Kada bi isplate predujma i kasnije zahtjeva za nadoknadu sredstava bile u propisanim rokovima, ove izmjene ne bi stvarale veće poteškoće, no kako u praksi isplate kod ESF projekata kasne i preko pola godine, neplanirana umanjenja isplata mogla bi ugasiti mnoge projekte.

S obzirom na to da se u pravilu „pravdanje“ predujma  (odnosno umanjenje odobrenih iznosa za isplatu) u projektima financiranim od Europskog socijalnog fonda izvršava tek krajem provedbe projekata te ni ugovorima, kao niti ranijim slučajevima u praksi nije predviđeno ranije „pravdanje“ predujma, ovim presedanom nameće se pitanje ispravnosti i transparentnosti postupanja državnih institucija koji upravljaju europskim novcem i koji krajnjim korisnicima trebaju biti od koristi, a ne na štetu.

Dakle ova mjera se  nameće kao nelogična, pogrešna i kontraproduktivno jer neisplata odobrenog iznosa ujedno znači i opstanak radnih mjesta te poslovanja čitavog niza, za uspješno funkcioniranje društva, važnih subjekata te se stoga nadamo da će i država uvidjeti isto te promijeniti takve loše odluke.